Hrvati u Rumunjskoj
| Karaševci, Šokci i Turopoljci | |||
|---|---|---|---|
| Ukupno pripadnika | |||
| 6.993 - 15.000(procjena) | |||
| Značajna područja naseljavanja | |||
 Rumunjska | |||
| |||
| Jezik | |||
| Hrvatski jezik | |||
| Vjera | |||
| Rimokatolici |
.png)
Hrvati u Rumunjskoj dijele se u tri skupine Karaševce, Šokce i Turopoljce. Službeno hrvatska zajednica u Rumunjskoj nije brojna, ali je stabilna s dobro očuvanom tradicijom i jezikom. Hrvata u Rumunjskoj ima nešto više od 14000, ali je njihov broj vjerojatno veći, no odvojenost od matice zemlje, izoliranost Rumunjske i srbizacija putem medija imali su veliki utjecaj na ovaj broj.
Naselja u kojima žive Hrvati su Karaševo, Jabalče, Klokotič, Lupak, Ravnik, Vodnik, Nermiđ.[1] Hrvati su živjeli i u ovim ugašenim mjestima: Selištu, Garištu kod Nermiđa, T6lvi (u blizini Lupaka) i Jasenovcu kod Klokotiča.[1] Poslije je dio preselio istočno, u Slatinu Timiš i zapadno u Alibunar. U porječju između Begeja i Tamiša Hrvati su se naselili u Rekaš, Hrvatsku Keču i Hrvatski Čenej.[1] U Aradskoj županiji doselili su se u Lipovu.[1]
Hrvati u Rumunjskom govore hrvatskim jezikom. Uglavnom se služe torlačkim narječjem. Postoje i zajednice koje govore kajkavskim narječjem (Turopoljci), a nekad su u Rumunjskoj postojali i Hrvati koji su govorili čakavskim narječjem: to su bili doseljenici iz okolice Brinja.
Za obrazovanje i duhovne potrebe Hrvata u Rumunjskoj skrbili su se isusovci i franjevci.[1]
Hrvati oko grada Rešice najstarija su hrvatska dijaspora. Tamo žive više od 500 godina. Hrvati u Rumunjskoj nisu imali većih dodira s maticom zemljom. Između Kraljevine Jugoslavije i Rumunjske postojao je dogovor koji je jamčio Hrvatima 5 hrvatskih učitelja. Taj dogovor je vrijedio od 1936. do 1948. i sukoba Tita sa Staljinom. Nakon toga veliki je period mraka do 1973, kad se postupno obnavljaju veze. Dio Hrvata bio je deportiran u Baragan.[2]
Nakon Rata u Hrvatskoj, veze su se intenzivirale. Najveće hrvatsko naselje jest Karaševo.
Rumunjski Hrvati mogu se podijeliti u nekoliko grupa:
Hrvati u Hrvatskoj Keči
[uredi | uredi kod]To su kajkavci koji su se doselili na prijelazu iz 18. stoljeću u 19. stoljeće (proces preseljenja završen je 1801.), kada je zagrebački biskup za zemlje oduzete u Pokuplju dobio posjede u Banatu. Veliki su hrvatski posjedi za vrijeme komunizma oduzeti hrvatskoj manjini, ali su im vraćeni nakon demokratskih promjena.
Selo i danas na rumunjskom nosi ime "Checea Croată". Selo se nalazi nedaleko od srpsko-rumunjske granice, nekih par kilometara, na 45° 45' s.z.š. i 20° 49' 60" i.z.d..
Hrvati u Hrvatskom Čeneju
[uredi | uredi kod]Oni su porijeklom Ličani. U komunizmu im je oduzeta imovina, a nakon demokratskih promjena nije im u potpunosti vraćena. Za mnoge je to sve prekasno jer su to uglavnom starci; ovdje se rađalo jako malo djece.
Hrvatski pridjev u imenu se može naći na mađarskim zemljovidima iz 19. stoljeća.
Selo se također nalazi u Banatu, nekoliko km jugoistočno od Hrvatske Keče, na 45° 42' 57" s.z.š. i 20° 54' 14" i.z.d..
U ovom velikom selu (6 500) Hrvati danas čine manjinu. Doselili su se iz Dalmacije, Bosne, Slavonije i Gorskog kotara. Došli su sredinom 17. stoljeća i na ovome su području manjina iako su starosjedioci. Govore ekavicom s velikim primjesama ikavskog govora. Hrvati se iz ovog područja okupljaju u svetištu Marija Radna za vrijeme blagdana. Danas u selima Radna i Lipovac živi jako malo Hrvata.
Ovo je najbrojnija hrvatska zajednica [1] Arhivirano 2007-06-01 na Wayback Machine-u. Njih je preko osam tisuća u osam naselja. To je najstarija hrvatska dijaspora nastala možda već u 14. st (prema jednoj od teorija, otišli su nakon bitke na Kosovu, 1396. godine, a podrijetlom su iz srednje Bosne, s planine Vlašića). Zadržali su svoje običaje i govor te nošnju. Ne baš plodna zemlja uzrokovala je slab priliv naseljenika iz drugih naroda. Hrvati su se prilagodili tom području i žive od stočarstva, voćarstva, rudarstva, a rade i u industrijskim pogonima u Ričici. U novije vrijeme znatan broj stanovnika ovih sela odlazi na rad u inozemstvo (proces uočljiv u cijeloj Rumunjskoj).
U svim se naseljima govori hrvatski, jedino u Jabalču, najstarijem, ali i najmanjem i vjerojatno najizoliranijem od karaševskih sela, broj govornika hrvatskoga opada. Budući da Hrvati predstavljaju većinu stanovnika, pripadanici drugih naroda koji žive u karaševskim selima (npr. ovdašnji Romi) također govore hrvatski. U ovim je selima udio Rumunja neznatan pa je ta zajednica stabilna. Ovdašnje Hrvate zovu još i Krašovanima.
Ovo je najmanje brojna zajednica Hrvata u Rumunjskoj. Hrvata je jako malo, no ostali su vrlo brojni tragovi koji upućuju na činjenicu da je Hrvata tu nekad bilo više. Ovo naselje nalazi se na obali Crnog mora.
U franjevačkim su samostanima u Erdelju djelovali redovnici hrvatskog podrijetla, a među poznatijima su Andrija Zagrebački[3] i kustos erdeljske kustodije Stefanita p. Stjepan Soljak (Stjepan Matijević, kod Mađara István Salinai).[4] Njihovim su se putevima širili popularni Marijini plačevi iz hrvatskih primorskih krajeva prema Zagrebu, područjima kajkavskog narječja, te dalje prema sjeveru (primjerak nađen u samostanu u Csíksomlyóu).[4][5]
Dolazak hrvatskih redovnika u Erdelj bio je dio potpore koju je nezadovoljnim katoličkim plemićima u protestantskom okružju Erdelja ponudio ostrogonski kardinal Péter Pázmány.[6] Ta je pomoć značila da će im poslati mađarske katoličke svećenika s kojima su bili i Hrvati iz uže Hrvatske.[6] Ta je katolička ispomoć koji su erdeljski velikaši zaiskali stigla je i iz Bosne što je značilo da su im došli hrvatski bosanski franjevci. Budući da su ti Hrvati iz Hrvatske i Bosne bili drugog jezika u odnosu na matični puk, to je nosilo konflikte.[6]
- nogometni kup Hrvatska grančica, organizira ga Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj (turnir ekipa iz devet sela u kojemu žive Hrvati)[7]
- Prolaz, nogometni klub iz Karaševa[7](od 2012. djeluje zajedno sa Starigradom 1299)[8][9]
- Tirol (??), nogometni klub[7]
- AS Croaţia , Klokotič, nogometni klub,[7](4. liga Karaš-severinske županije)[10][11]
- Karaševo, nogometni klub[7][12][13]
- Recolta, Ravnik, nogometni klub (5. liga)[10]
- Voinţa, Lupak, nogometni klub, (4. liga Karaš-severinske županije) - došla do 1/32 završnice rumunjskog kupa 2012./13.[10][14][15]
- Partizan, Nermiđ (5. liga), nogometni klub,[11][16][17]
- Starigrad 1299, Karaševo, nogometni klub (od 2012. djeluje zajedno s Prolazom) [8][18][19][20][21][22]
- Hrvatska grančica, časopis[23]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj Arhivirano 2014-12-25 na Wayback Machine-u Despre noi: Scurt istoric
- ↑ Glasnik HDZ-a, 1991.
- ↑ Marulićev Evanđelistar (COLONIAE, 1529) iz mađarskog Gyöngyösa, Colloquia Maruliana XII (2003.), str. 260
- ↑ 4,0 4,1 Lukač, str. 259
- ↑ Lukač, str. 260
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Lukač, str. 258
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 Kupa „Hrvatska Grancica“ Arhivirano 2016-03-07 na Wayback Machine-u, Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj, novosti, 19. studenoga 2008.
- ↑ 8,0 8,1 Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj[mrtav link] Starigrad 1299 I Prolaz zajedno, Hrvatska grančica, 26. rujna 2012.
- ↑ ZHR Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u "Prolaz Karaševo", 23. travnja 2008.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u I Lupak ima svoj…“September 11”! , Hrvatska grančica, 26. rujna 2012.
- ↑ 11,0 11,1 ZHR Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u A. S. Croatia Clocotici, Hrvatska grančica, 30. svibnja 2012.
- ↑ Daniel Lucacela: ZHR[mrtav link] Kratka retrospektiva karasevskog nogometa, 16. prosinca 2010.
- ↑ ZHR[mrtav link] Mikola Mateia o karasevskom nogometu, 5. ožujka 2010.
- ↑ Daniel Lucacela: Super „Vointa Lupac“ i njezini super rezultati [mrtav link], Hrvatska grančica, 5. rujna 2012.
- ↑ Daniel Lucacela: ZHR Arhivirano 2016-03-09 na Wayback Machine-u Vointa Lupak, 14. svibnja 2010.
- ↑ Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj[mrtav link] Intervju s gosp. Miljom Milosam (Voina) o nogometnoj ekipi Partizan Nermid, Hrvatska grančica, 5. listopada 2012.
- ↑ ZHR Arhivirano 2011-09-23 na Wayback Machine-u Nakon 20 i više godina zaživio je nogomet i u Nermiđu, 13. rujna 2011.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-01. Pristupljeno 2021-08-28.
- ↑ ZHR Arhivirano 2016-03-08 na Wayback Machine-u Uspješno je završilo prvo malonogometno prvenstvo organizirano od sportskog kluba Starigrad Karaševo, Hrvatska grančica, 11. srpnja 2012.(sadrži klupski grb)
- ↑ ZHR Arhivirano 2011-10-05 na Wayback Machine-u Croatii, nunta si mustata lata..., novinsko izvješće s utakmice Starigrad Karasevo - AS Herculane, 13. rujna 2011.
- ↑ Slobodan Ghera: ZHR Arhivirano 2016-03-08 na Wayback Machine-u Športski klub Starigrad Karaševo 1299, 25. listopada 2010.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-06. Pristupljeno 2024-08-18.
- ↑ Hrvatski iseljenički zbornik 2010. Arhivirano 2012-05-05 na Wayback Machine-u Sanja Vulić: Perspektive nakladništva hrvatskih manjina, str. 161.
- MVPEI.hr Arhivirano 2009-03-11 na Wayback Machine-u Hrvatska nacionalna manjina u Rumunjskoj
- Hrvatska revija broj 4/2008. Arhivirano 2012-01-12 na Wayback Machine-u Castilia Manea–Grgin: Hrvatska nacionalna manjina u Rumunjskoj
- Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj Arhivirano 2011-09-23 na Wayback Machine-u
- Karaševo Arhivirano 2007-06-01 na Wayback Machine-u